24 Jul 2009
18 Jul 2009
Davilica mojih snova
Pre pet godina sam se u Pragu prvi put susrela sa ovom vrstom ogrlica. Izuzetno raskošne davilice, uglavnom od crnih fasetiranih perli ostavile su veoma snažan utisak na mene. Šemu za ogrlicu je nemoguće naći. Samu ogrlicu nije, ali onda nema izazova. Ovo jeste bio pravi izazov iz dva razloga.
Prvo zato što nisam imala ni najblažu predstvu kako se ogrlica pravi. Kada sam shvatila sistem nisam mogla da nabavim neophodan materijal. Prošlog avgusta sam napravila centralni motiv (uspela da skrpim jedva toliko tih ključnih perli). U međuvremenu nema šanse da se dođe do čuvenih crnih trimilimetarskih kristala. Skoro godinu dana kasnije mi se sreća osmehnula te sam uspela da pribavim neophodnu količinu potrebnog materijala. Nastali su i ostali elementi, ali je sve moralo da čeka prigodan položaj zvezda, odgovarajući uticaj mesečevih mena, sunčevih pega, podzemnih voda i nadzemnih vetrova kako bi sve to bilo spojeno u smislenu celinu. A proces je tekao ovako:
Glavni elementi - repovi su neisečeni jer se nikada ne zna da li ću morati nešto da raznižem
Prvo povezivanje - mnogo vidljivog najlona
Drugi niz - da da oblik i učvrsti gornji deo - repovi i dalje prisutni
Donji red/druga kopča - ogrlica je sasvim uobličena, isprobana, čvorovi vezani, a repovi isečeni
I sada može da se pozira
I sa strane
Napokon nešto novije
Ovo je poslednja od ogrlica sa ovim dugim ljubičastim resama - nema više tih cevastih perli. Ima drugačijih, ne tako lepih. Ovo je jedan od onih komada koje dovršavam na silu. Baš mi se nije pravila ovakva ogrlica, ali već sam je započela pa je valjalo ili da je rasturim ili da je dovršim. Sebi samo obećala samo jednu stvar - nikada više jednostruki herringbone. Makar ne na ovaj način.
Ove fasetirane zelene perle su kupljene namenski za drugu ogrlicu, ali se ispostavilo da ih je ukupno u radnji bilo 20, a meni je bilo neophodno da ih bude 24. Tako da su ove stajale skoro dve godine čekajući na svoju upotrebu. Predstavljam vam Alseidu. Ovo nije ni kragnica ni davilica nego nešto između. Stoji u samom korenu vrata, tik iznad ključne kosti i veoma lepo izgleda na koži.
Sa zadovoljstvom mogu da primetim da je Nena-Katherine dobila "Hvala ti" pisamce od mene. Ona je bila toliko divna pa mi je pre izvesnog vremena poslala zakačke/završetke za trake i jedan svoj polimerski privezak za ključeve (koji je odmah okačen na plavu teksas torbu).
A dok sam se ja smislila šta ću da napravim zauzvrat... Prođe leto.
Morska zvezda - privezak za mobilni telefon
Subscribe to:
Posts (Atom)