24 Jul 2009
18 Jul 2009
Davilica mojih snova
Pre pet godina sam se u Pragu prvi put susrela sa ovom vrstom ogrlica. Izuzetno raskošne davilice, uglavnom od crnih fasetiranih perli ostavile su veoma snažan utisak na mene. Šemu za ogrlicu je nemoguće naći. Samu ogrlicu nije, ali onda nema izazova. Ovo jeste bio pravi izazov iz dva razloga.
Prvo zato što nisam imala ni najblažu predstvu kako se ogrlica pravi. Kada sam shvatila sistem nisam mogla da nabavim neophodan materijal. Prošlog avgusta sam napravila centralni motiv (uspela da skrpim jedva toliko tih ključnih perli). U međuvremenu nema šanse da se dođe do čuvenih crnih trimilimetarskih kristala. Skoro godinu dana kasnije mi se sreća osmehnula te sam uspela da pribavim neophodnu količinu potrebnog materijala. Nastali su i ostali elementi, ali je sve moralo da čeka prigodan položaj zvezda, odgovarajući uticaj mesečevih mena, sunčevih pega, podzemnih voda i nadzemnih vetrova kako bi sve to bilo spojeno u smislenu celinu. A proces je tekao ovako:
Glavni elementi - repovi su neisečeni jer se nikada ne zna da li ću morati nešto da raznižem
Prvo povezivanje - mnogo vidljivog najlona
Drugi niz - da da oblik i učvrsti gornji deo - repovi i dalje prisutni
Donji red/druga kopča - ogrlica je sasvim uobličena, isprobana, čvorovi vezani, a repovi isečeni
I sada može da se pozira
I sa strane
Napokon nešto novije
Ovo je poslednja od ogrlica sa ovim dugim ljubičastim resama - nema više tih cevastih perli. Ima drugačijih, ne tako lepih. Ovo je jedan od onih komada koje dovršavam na silu. Baš mi se nije pravila ovakva ogrlica, ali već sam je započela pa je valjalo ili da je rasturim ili da je dovršim. Sebi samo obećala samo jednu stvar - nikada više jednostruki herringbone. Makar ne na ovaj način.
Ove fasetirane zelene perle su kupljene namenski za drugu ogrlicu, ali se ispostavilo da ih je ukupno u radnji bilo 20, a meni je bilo neophodno da ih bude 24. Tako da su ove stajale skoro dve godine čekajući na svoju upotrebu. Predstavljam vam Alseidu. Ovo nije ni kragnica ni davilica nego nešto između. Stoji u samom korenu vrata, tik iznad ključne kosti i veoma lepo izgleda na koži.
Sa zadovoljstvom mogu da primetim da je Nena-Katherine dobila "Hvala ti" pisamce od mene. Ona je bila toliko divna pa mi je pre izvesnog vremena poslala zakačke/završetke za trake i jedan svoj polimerski privezak za ključeve (koji je odmah okačen na plavu teksas torbu).
A dok sam se ja smislila šta ću da napravim zauzvrat... Prođe leto.
Morska zvezda - privezak za mobilni telefon
10 Jul 2009
19 Jun 2009
Neobičan slučaj iz Sveta perli
Napokon da spomenem događaj koji mi je obogatio život. Ima tome već mesec dana. Svratila sam u Svet perli da kupim nešto novo kada me je Aleksandra (mislim da se tako zove najvitkija od tri dame) obavestila da ima nešto za mene. Broj telefona žene koja želi da joj se napravi ogrlica od sitnih perli. Ne budem ja lenja, javim se ženi (mada sam bila ubeđena da je neka moja vršnjakinja u pitanju) i dogovorimo se za viđanje kako bih ja videla mustru po kojoj želi da joj napravim ogrlicu. Takvu energiju, vitalnost dugo nisam videla u ljudskom biću. Drago mi je što mogu da kažem da je bila zadovoljna mojim radom i što ćemo nastaviti da se viđamo i druženja radi, a i zbog posla. Postaviću i sliku ponosne vlasnice sa željenom ogrlicom ako dobijem njeno odobrenje.
Zašto ovo spominjem kao "neobičan slučaj"? Zato što se Svet perli bavi izradom nakita, ali Aleksandra se, pošto ne prave tolike komade od sitnih perlica, odmah setila mene i uzela kontakt broj. To je više od kolegijalnosti. To je više nego što sam ikada mogla da očekujem od njihove firme. Jesam ja u dobrim odnosima i sa Draganom i sa Vesnom, ali ovu ženicu ponajmanje poznajem i baš se ona mene setila. Hvala joj. Lepo je znati da još ima ljudi koji shvataju da nismo baš uvek jedni drugima konkurencija.
Original
Moja verzija
4 Jun 2009
Prstenčići
Pošto sam na Modi uspešno ostala bez prstenčića (samo sam za sebe sačuvala jedan koralni) shvatila sam da ne bi bilo loše da napravim još koji. Pa evo jučerašnjih radova.
Malahit je moj omiljeni mineral (pored hematita). Karakteristične za njega su šare u raznim nijansama zelene. Mekan je i ne voli vodu.

Opalit je sintetika. Postoji i pravi opalit (vrsta kalcedona slična mesečevom kamenu), ali danas se pod ovim imenom podrazumeva sintetični mesečev kamen.


Nefrit je jedna od dve vrste žada. Dok je žadeit redak i skup, nefrit je prilično čest i pojavljuje se u širokom spektru boja od žute do crne.


Malahit je moj omiljeni mineral (pored hematita). Karakteristične za njega su šare u raznim nijansama zelene. Mekan je i ne voli vodu.

Opalit je sintetika. Postoji i pravi opalit (vrsta kalcedona slična mesečevom kamenu), ali danas se pod ovim imenom podrazumeva sintetični mesečev kamen.


Nefrit je jedna od dve vrste žada. Dok je žadeit redak i skup, nefrit je prilično čest i pojavljuje se u širokom spektru boja od žute do crne.


2 Jun 2009
Moda za poneti - utisci
Završi se i to čudo. Dva dana druženja, napornog stajanja, prodaje i kuvanja u kulturnom centru Grad su prošla. Juče sam odmarala svoja sirota stopala, a danas sabiram utiske.
Prvi i osnovni je da je bilo mnogo bolje nego zimus u SKC-u. I manje naporno i, meni makar, uspešnije.
Drugi je negativan. Staro skladište u Braće Krsmanović koje je pretvoreno u kulturni centar Grad je poslužilo svrsi, ali je suviše zavučeno da bi i neki slučajni prolaznik mogao da svrati. Sa druge strane, ljudi su stalno dolazili, razgledali, kupovali - na posećenost se ne mogu žaliti.
Treći utisak je neverovatna pristupačnost ljudi koji su došli tu da izlažu. Konkurencija ili ne, svi su bili dobro raspoloženi, ljubazni i veoma druželjubivi. A isto važi i za pojedine posetioce. Pravo mi je zadovoljstvo što sam upoznala Nenu. Bilo je lepo čuti utiske nekoga ko nije izlagač, član porodice ili najužeg kruga prijatelja, a svaka pohvala (Nena ih je bila prepuna :) ) veoma je pozitivno uticala na moje raspoloženje. Nenine utiske možete videti na njenom blogu. Ja ću samo reći da je, u neku ruku, ona ispala moja dobra vila za ovu manifestaciju. Hvala Vam, Neno.
Drugarica i ja smo odlučile da uštedimo neku paricu i da podelimo štand. Postavku smo osmislile tako da sve stane na sto dimenzija 60x60 cm. Na kraju smo dobile ceo veliki sto od dva metra što je bilo veoma, veoma dobro. Naša "eurokrem tabla" od štanda nije bila neprimećena.
Cajkin kovčežić sa blagom & *Issy* handmade jewelry
Jovana Joe* i moja malenkost
Obećala sam da ću da mašem. Mahnula sam :)
Drago mi je što sam upoznala još jednu osobu koju znam preko interneta. Mislim da je Jovana bila jedna od najdruželjubivijih osoba na Modi. Švrćkala se tamo-amo, sklapala poznanstva, uzimala vizitke i imala uspešan vikend. Bravo.
Marija Iričanin
Marija je devojka sa kojom sam zimus delila štand (sa druge strane mi je bila Ivana Damjanović - Koishi jewelry). Ima izuzetno zanimljive radove koji, na žalost, ipak nisu namenjeni za svakoga.
Petlja koja nedostaje
Najveseliji štand - Petlja koja nedostaje. Ne znam da li su simpatičnije kapice i torbice ili autorka.
Porcelanski nakit Mione Stefanović
Božanstvena ogledala Vedrane Petrovske
Rajfovi i nakit Marije Janković
Subscribe to:
Posts (Atom)































